Kognitivne greške u mišljenju

Pogreške u mišljenju ili kognitivne distorzije ili kognitivne greške su iracionalne misli koje, kao i sve misli, utječu na emocije i time određuju naša ponašanja. Prolaze kroz naš um tako brzo da ih puno puta nismo niti svjesni. U određenom stupnju svi imamo kognitivne distorzije. Po svojoj prirodi one su neistine i ne odgovaraju stvarnosti, no stvaraju negativne emocije i ponašanja po kojima nastaju problemi.

Emocije koje osjećamo uvijek su produkti misli. Ono što mislimo i osjećamo uvelike određuje naše ponašanje. Tako, ako ne usmjeravamo pozornost na misli automatski djelujemo na emocije pa time mijenjamo indirektno svoja ponašanja. Stoga je bitno postati svjestan svojih misli, osvijestiti kognitivne distorzije te ih preoblikovati u stvarnost birajući pozitivne misli i osjećaje.

Najčešće pogreške u mišljenju:

• CRNO BIJELO RAZMIŠLJANJE –

  navika mišljenja koje se odvija samo u dvije kategorije: ili je crno ili je bijelo, jedno isključuje postojanje drugoga. Osoba gleda sve u ekstremima što je sprječava da vidi stvari onakve kakve jesu ili takvo razmišljanje nije realno. Život i mišljenja o događanjima su puna nijansi. Svaki događaj je neka kombinacija crnog i bijelog, kombinacija sivih tonova i nikada nije crno kao što nije ni bijelo.

  Primjer pogreške: „Nisam postigao jedan cilj i zato sam neuspješan!“, „On je loša osoba zbog toga što je napravila…!“.

• FILTRIRANJE –

  način mišljenja kojim uočavamo samo negativnosti, a pozitivne dijelove zanemarujemo.

  Primjer pogreške: „Možda će biti korisno naučiti sve ovo, no to je puno posla i nisam siguran da se tome mogu posvetiti!“.

•  PREBRZO ZAKLJUČIVANJE –

  odnosi na pogrešku kojom negativno interpretiramo neku situaciju iako nemamo dokaza da je to zaista tako.

  Primjer pogreške: „Nema šanse da će ovo funkcionirati!“, „Nije nazvala kada je rekla, sigurno me ignorira ili se ljuti nešto na mene!“.

• ČITANJE MISLI –

  vjerovanje po kojem znamo što druga osoba misli, a da to nismo ni provjerili.

  Primjer pogreške: „Ona se smije, sigurno se meni smije.“, „Neće izaći na večeru sa mnom, misli da sam dosadan.“.

• GENERALIZACIJA –

  stvaranje opće interpretacije na temelju jednog ili dva iskustva.

  Primjer pogreške: „Ja nikad…“, „Ja uvijek…“.

• EMOCIONALNO ZAKLJUČIVANJE –

  odnosi se na razmišljanje koje se temelji samo na našim emocijama, odnosno mislimo kako su stvari onakve kako se mi osjećamo ili ako se dobro osjećamo onda su i stvari dobre, a ako se loše osjećamo, onda su situacije loše.

  Primjer pogreške: „Nervozan sam, pa će se dogoditi nešto loše!“.

• PERSONALIZACIJA –

  naša sklonost razmišljanju da se događaji događaju zbog nas ili da se drugi ljudi ponašaju baš tako samo zbog nas.

  Primjer pogreške: „Šaputale su dok sam imala prezentaciju, sigurno su pričale o meni!“, „Moj šef se danas ljuti, valjda je to zato što je moja prijava loše napravljena!“.

• KATASTROFIZIRANJE –

  mislimo i očekujemo da će se dogoditi nešto loše, odnosno negativno predviđanje budućnosti bez uzimanja u obzir mogućih posljedica.

  Primjer pogreške: „To što sam dobio otkaz je užasno, neću više nikada dobiti posao.“.

• ETIKETIRANJE –

  mišljenje po kojem negativno vrednujemo druge i sebe te stavljamo „oznake” ili „etikete” bez uvažavanja dokaza i činjenica koje govore suprotno.

  Primjer pogreške: „Nije moja krivnja što reagiram tako snažno jer ja sam prirodno impulzivna osoba.”, „Nesposobna sam!”.

• PRETJERIVANJE –

  probleme i nedostatke prenaglašavamo, a smanjujemo pozitivno ili „od muhe radimo slona!”

  Primjer pogreške: „Nije mi nimalo bolje!”, „To što sam završila fakultet ništa ne znači!”.

• IMPERATIVI –

  izjave poput „trebati” i „morati”, odnosno čvrsta uvjerenja kako se mi ili drugi trebaju ponašati, a ako se to ne ostvari cijelu situaciju ili osobu procjenjujemo negativno.

  Primjer pogreške: „Ne smijem plakati pred djetetom!”, „Trebam uvijek biti prijateljski raspoložen!”.

• TREBALO JE –

  stvara način mišljenja po kojem samooptužujemo, a cijeli proces dolazi kao posljedica krivnje i nepravilnog reagiranja u prošlosti.

  Primjer pogreške: „Da sam rekla ono drugačije, bilo bi drugačije i sve bi bilo dobro.”.