Anksioznost

Svi se u životu povremeno osjećamo tjeskobno ili anksiozno, pogotovo u situacijama kada se suočavamo s nekim problemom ili kada odlučujemo o nekoj važnoj odluci u životu (to mogu biti i neke druge situacije poput: izlaska na ispit, javni nastup, prvi put izlazak na ljubavni sastanak bez obzira koliko imali godina…). Osjećaj tjeskobe je normalna emocija koja je povremena, privremena i kratkotrajna te ne uzrokuje probleme. 

No, kada ta anksioznost uzrokuje veliku uznemirenost u nekom životnom periodu do stupnja u kojem negativno utječe na sposobnost rada, učenja ili obavljanja svakodnevnih aktivnosti osobe onda govorimo o anksioznom poremećaju. Postaje problem kada osoba zbog unutarnjeg nemira, straha i napetosti ne može normalno svakodnevno funkcionirati i kada ne može svoje emocionalno stanje kontrolirati. Osobe s anksioznim poremećajem većinu vremena osjećaju napetost, nemir, osjećaj „tijesno im je u koži“ i on ih kao stalni pratilac prati bez vidljivog i logičkog razloga. Ti osjećaji mogu biti toliko neugodni da osobe izbjegavaju dnevne aktivnosti koje ponovno povećavaju anksioznost. Spomenute osobe obično su svjesne iracionalne i prekomjerne prirode svojih strahova, no kada dođu na liječenje mnogi kažu: „Znam da su moji strahovi nerazumni, ali ih ne mogu zaustaviti i ne znam si pomoći.“.

Anksiozni poremećaj je ozbiljni poremećaj i jedan od najučestalijih mentalnih poremećaja koji pogađaju ljude. Procjenjuje se da otprilike 25% odrasle populacije ima anksiozni poremećaj koji zahtjeva liječenje.

U anksiozne poremećaje ubrajaju se:

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) – osobe doživljavaju prekomjernu i nekontroliranu brigu o svakodnevnim stvarima. Provode puno vremena razmišljajući „što ako?“ i zamišljajući najgore ishode oko kojih se ponovno brinu.

Fobije i specifične fobije – pretjeran i nerazuman strah od nečega što predstavlja malu ili nikakvu opasnost.

Panični poremećaj – ponovni napadaji panike u kojima se osoba osjeća ekstremno tjeskobno te navedeno stanje može potrajati nekoliko minuta (kratkoća daha, ubrzano lupanje srca, osjećaj dezorijentacije…), ali i duže.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj – osoba doživljava nametljive, neželjene i nevoljne misli (opsesije) i prisilu da mora učiniti i ponavljati određene obrasce ponašanja (kompulzije).

Akutni stresni poremećaj – nastaje kao posljedica dugotrajnog stresnog razdoblja.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – može se razviti nakon doživljenog traumatskog događaja (prirodna katastrofa, velika nesreća, teroristički incident, iznenadna smrt voljene osobe, rat, nasilni napad…). Osobe često imaju trajne i zastrašujuće misli i sjećanja na traumatski događaj te posjeduju tendenciju otupljivanja emocionalnih reakcija.

Točan uzrok nastanka anksioznih poremećaja još nije poznat, no kao i svi ostali mentalni poremećaji oni nisu rezultat osobne slabosti, nedostatka karaktera ili posljedica lošeg odgoja. Provode se mnoga istraživanja o nastanku mentalnih poremećaja i postaje jasno kako su mnogi uzrokovani kombinacijom različitih čimbenika uključujući biološke, psihološke (kemijske neravnoteže u tijelu i mozgu, nasljedno) i okolinske, odnosno izazvane životnim iskustvima (trauma, značajan događaj). U anksiozne poremećaje možemo ubrajati kemijske neravnoteže u tijelu i mozgu, obiteljsku povijest anksioznih poremećaja, stresne ili traumatične životne događaje, alkohol i zlouporabu štetnih tvari, traumatiziran razvoj u djetinjstvu i druge medicinske ili psihijatrijske probleme.

Simptomi se razlikuju ovisno o vrsti anksioznog poremećaja, no glavne značajke su osjećaj iracionalnog i pretjeranog straha te konstantne uznemirujuće misli koje utječu na svakodnevne aktivnosti u životu anksiozne osobe. Ostali simptomi mogu obuhvaćati:

• fizičke reakcije (drhtanje, znojenje, slabost, ubrzan rad srca, otežano disanje i kratkoća daha, mučninu, hladne ruke, suha usta, utrnulost ili peckanje u rukama ili nogama, napetost mišića),
• izbjegavanje ponašanja za koje osoba misli kako bi mogla izazvati tjeskobu ili paniku,
• probleme s koncentracijom,
• noćne more i poteškoće sa spavanjem,
• kognitivne simptome (nekontrolirane i opsesivne misli, ponavljajuće misli ili sjećanja na traumatsko iskustvo, tjeskobna predviđanja, pretjerana zabrinutost zbog nemogućnosti kontrole…).

Oporavak je moguć uz adekvatnu stručnu pomoć, liječenje i podršku kako stručne osobe tako i obitelji. Terapija anksioznih poremećaja djeluje tako što pomaže osobama identificirati i promijeniti iracionalna uvjerenja koja se skrivaju u pozadini. Jedna od učinkovitih tehnika je i desenzibilizacija (uklanjanje ili smanjenje osjetljivosti) koja se najčešće koristi u suzbijanju fobija, a sastoji se od postupnog izlaganja osobe situaciji ili objektu koji pokreće anksioznost. Također pomaže trening opuštanja, meditacija, biofeedback, hipnoza… koji pružaju pomoć kod liječenja anksioznih poremećaja.