Nas kaktusa ima jako puno vrsta. Procjenjuje se oko 1800 poznatih vrsta. Imam bodlje koje mi prvenstveno služe za akumulaciju vode koju koristim za preživljavanje. No, priznajem, baš kao i ljudi, imam bodlje kako bih se zaštitio od radoznalih ljudi i životinja. Mogu biti ljekovit te mogu biti i prekrasan kad procvjetam. Rijetko cvjetam, tek jednom godišnje, a zato kad procvjetam dajem nagradu ljudskom oku i zahvalnošću ponosno nosim svoj cvijet. Cvjetam tek kad mi pruže ljubav, a to osjetim tek kad me prihvate i zagrle. Slično kao i kod ljudi. Oni ispod svojih maski koje nose skrivaju nevino, prirodno i neiskvareno biće puno ljubavi, a pružaju je rijetko, jako rijetko, jer pretežno čuvaju svoje maske ne želeći da ih netko otkrije i osudi. A pod cijenu osude, bolje je pokazati masku i biti voljen, nego skrivati svoju pravu ljepotu, pa čak i bili osuđeni, ostavljeni ili napušteni. Podsjeća me to na priču o „Malom princu i njegovoj lisici“, jer i ja želim da me netko pripitomi i da budem pripitomljen, voljen i željen kaktus. Tada ću biti najbolji prijatelj.

Život je poput kaktusa, pun je bodlji, ali kad životne događaje prihvatimo sa zahvalnošću onda postaje prekrasan ili pripitomljen. Život je prijateljski orijentiran, uvijek je na našoj strani, ali najčešće od života ne vidimo ljepote cvijeta nego usmjeravamo pozornost samo na bodlje. One ne bodu kada ih zahvalnošću i prihvaćanjem prigrlimo.